04.03.2010. 18:35

Usputne pisanije: Hoću nove cipelice!

Pfff... Kiša pada li, pada. Jutros sam čak pomislila da sam ja, zapravo, sve ovo vrijeme u Londonu, ali ne... čist vazduh i manjak smoga su me uvjerili da nijesam. Uostalom, u Londonu bih odavno bila na poslu, a ovako mogu da ukradem još koji minut...

Od marta sam očekivala malo više sunca. Zapravo, očekivala sam mnogo sunca. Očekivala sam da ću uskočiti u baletanke već sad, da ću kapute zamijeniti tankim sakoima i džemperima i da neću morati da krotim kosu svake nedjelje jer nije u baš dobrim odnosima sa kišom. Nadala sam se i sunčanim naočarima - obožavam da ih uklapam sa satovima ili ešarpama.

Pfff... Kiša pada li, pada. Jutros sam čak pomislila da sam ja, zapravo, sve ovo vrijeme u Londonu, ali ne... čist vazduh i manjak smoga su me uvjerili da nijesam. Uostalom, u Londonu bih odavno bila na poslu, a ovako mogu da ukradem još koji minut...

U inat lošem vremenu, odlučila sam da sebe častim novim cipelicama. Sve u nadi da će svanuti lijepi dani i da ću kao prava „zor đevojka" prošetati svoje nove cipelice. Štikla ili ravne, vječita dilema koja se gotovo uvijek kompromisno riješi: oboje - jedne skuplje, jedne jeftinije. Nažalost, niko mi nije ostavio u nasljeđe barem jednu veoma likvidnu VISA karticu, niti dovoljno (relativan pojam, veoma!) keša. Ali u tome i jeste čar. Spojiti nespojivo.
Elem, jedne baletanke i neke neobične cipele na malo visočiju štiklu. Iskrena da budem, ni jedne ni druge mi nijesu neophodne, ali kako sam prije dva dana kupila novu crnu torbu (crnih torbi nikad dosta! - iako su sve nekako iste) ne bih znala čime da se tako konkretno, a lako častim. Ne isprobava mi se garderoba, treba mi neka brza kupovina i brz osmjeh kao oružje protiv kiše. Dakle, gotova stvar. Cipele!

Podne (I dalje mrači i oblači.)

... Prokleti Marfijevi zakoni. Dobronamjerni savjet prijatelja da ne kupujem cipele do 15. marta... Baksuz je, kaže, prema kineskom vjerovanju - jer je godina Tigra. Njihov Tigar mi je upravo pojeo cipelice. One savršene mornarsko plave baletanke (ne znam sa čime bih ih nosila, ali o tome ću misliti sjutra, kako reče Skarlet O'Hara u fantastičnom „Prohujalo sa vihorom") i crne divne štikle - klasične, jednostavne... ah!! Stvarno ne razumijem tu logiku - mislim, valjda neko od desetina miliona ljudi u Kini kupuje cipele od 15. februara do 15. marta?

Ali, sa sujevjerjem se ne valja igrati. Ili valja? Ili... Ohhhhhhhhhhh!!

Poslije podne (I dalje pada.)

Veče (I dalje pada. I pada će.)
Hoću nove cipelice!

Gđica Isi