25.02.2010. 22:25
Usputne pisanije: Zea mays everta iliti kokica
Večerašnji odlazak u bioskop me podsjetio na još jednu moju ’’zavisnost’’: kokice. Ne znam za vas, ali moje sveto trojstvo bioskopa su jedan od gornjih redova-voda-kokice. I mnogo soli. Ne treba biti mnogo pametan niti neki nutricionista pa znati da mnogo soli šteti organizmu, ali ja jednostavno ne mogu da zamislim neslane kokice.
Šteta što se na ulicama Podgorice, sa onih malih štandova, sve rjeđe može osjetiti njihov miris. To je tek bio ugođaj.
Skoro sam negdje naišla na podatak da samo jedna vrsta kukuruza „puca" i stvara kokicu, i to je ta zea mays everta. Naravno, u Evropu ih je odnio, ko drugi do Kolumbo, krajem XV vijeka, dok je pleme Indijanaca Vampanoag upoznalo kolonizatore Amerike sa kokicama. To me navelo da malo istražujem o kokicama...
• Neka indijanska plemena su smatrala da se u svakom zrnu kukuruza za kokice nalazi duh koji inače ne maltretira ljude, ali ako se njegov dom, zrno kukuruza, previše zagrije, duh postaje sve ljući i ljući dok na kraju ne iskoči kao kokica.
• Kokice pucaju jer u svakom zrnu ima i malo vlage, koja se, kad se stavi na izvor toplote, pretvara u paru; para ne može odmah da probije ljusku, pritiska gusto zbijena zrna skroba unutar jezgra i kad pritisak postane prejak i tvrda ljuska ne može da ga zaustavi, jezgro eksplodira i izlazi napolje.
• Zrna kukuruza koja ne puknu zovu se stare djevojke ili usedjelice. Dobar kukuruz ima manje od dva odsto „usedjelica".
• Najveći proizvođači kokica se nalaze u SAD; najviše kokica se proizvede u Nebraski - „svjetskoj prijestonici kokica".
• Neki bioskopi u Americi imaju veći profit od kokica nego od ulaznica. Naime, od kokica ljudi obično ožedne, što znači da često kupuju i nešto za piće.
Ni sa kokicama ne bi valjalo pretjerivati. Američkim posjetiocima bioskopa eksperti savjetuju da, zbog visoke kalorijske vrijednosti, naruče manju ili srednju kesu kokica i podijele je sa prijateljem. Pored toga, predlažu što manje soli i bočicu hladne vode umjesto kaloričnog napitka.
Ja sam napravila još jednu porciju kokica za sebe, iz mikrotalasne doduše. Svega desetak ‘'usjedjelica'' je ostalo. Kokice i ja imamo izgleda jednu zajedničku osobinu - ni one, kao ni ja, ne žele da ostanu „usjedjelice" ;)
Gđica Isi